Punih 67 godina Švicarska nije prošla prvi krug nokaut faze na velikim natjecanjima, bila je dobra u skupinama, ali uvijek je nedostajalo još malo da ode korak dalje od samog prolaska skupine. U tom povijesnom uspjehu švicarskih nogometaša na ovom Europskom prvenstvu bilo je puno dramatike. Na početku nisu imali sreće pa su odmah naletjeli na Francusku, na svjetske prvake koji su držali “pole position” među favoritima za naslov prvaka.
Vodili su s 1:0 pa nisu iskoristili jedanaesterac, da bi Francuska povela s 3:1 i sve se činilo kao očekivani kraj. No prvo je Seferović zabio svoj drugi pogodak, a onda Mario Gavranović u 90. minuti postigao pogodak za produžetke. I nije bilo dvojbe da će Dinamov napadač uzeti loptu kad je četvrtfinalista trebalo odlučiti jedanaestercima. Odmah je rekao izborniku Vladimiru Petkoviću da želi pucati i da želi pucati prvi. Zabio je, zabili su svi Švicarci, a francuska zvijezda Mbappé nije i švicarska se povijest promijenila.
Tako imamo dva Hrvata koja nastavljaju svoj put na ovom Euru, Gavranovića i Petkovića, koji ne misle tu stati, čeka iz veliki sudar sa Španjolskom. Gavranović je zabio svoj najvažniji pogodak karijere, pa i najvažniji u švicarskoj nogometnoj povijesti. O njemu se tijekom dugih godina u švicarskom nogometu, Njemačkoj, ali i Rijeci i Dinamu uglavnom sve zna. Bio je prvak sa Sarajevom Puno manje zna se o Vladimiru Petkoviću, 57-godišnjem izborniku reprezentacije. Riječ je o Hrvatu rođenom u Sarajevu, koji je na Ilidži počeo igrati nogomet, a s 15 godina preselio se u Sarajevo i 1981. odigrao prvu utakmicu za prvu momčad, protiv Osijeka. Sa Sarajevom je bio i prvak bivše države u sezoni 1984./1985. Potom je bio i u Rudaru iz Prijedora i Kopru, ali svaki se put vraćao u Sarajevo, iz kojeg je 1987. otišao u Švicarsku, u kojoj je igrao za nekoliko klubova.
U Švicarskoj je i počeo s trenerskom karijerom, prvo u Bellinzoni kao igrač trener 1997. Dugo je trenirao amaterske klubove, a prvi profesionalni posao bio mu je u Young Boysima 2008. Nakon toga vodio je turski Samsunsport, Sion i Lazio, s kojima je osvojio talijanski kup u sezoni 2012./2013. I onda je 1. kolovoza 2014. preuzeo mjesto izbornika reprezentacije Švicarske. Kako dobro radi, uvjereni smo da će, ako poželi, ostati izbornik i dulje nego što mu vrijedi sadašnji ugovor, do kraja 2022. No u Kataru ćemo ga, izbori li Švicarska plasman, sigurno gledati. Xhaka mu dao svoj trofej Petković je izuzetno cijenjen stručnjak, ali i čovjek. Nije se libio raditi u Caritasu. Dok je amaterski trenirao Bellinzonu, s nezaposlenima je radio kao socijalni radnik. Istodobno je išao i u trenersku školu, a to u Švicarskoj traje najmanje šest-sedam godina.
Prilagođavao je popodnevne treninge jer je ujutro radio u Caritasu. Prodavao je namještaj, odjeću i knjige, a prikupljeni novac išao je u dobrotvorne svrhe. Petković je tada bio šef odjela koji je ocjenjivao vrijednost predmeta koje su dobivali, prosljeđivao ih je Caritasu i potom dostavljao kupcima. U prošlosti je radio i kao poslovođa u tvrtki koja se bavila čišćenjem. Usto, Petković je poliglot, osim što govori hrvatski, u Švicarskoj je naučio sva tri službena jezika, talijanski, njemački i francuski, jer radio je po cijeloj državi, a sva tri jezika naučio je i zbog poštovanja prema zemlji u kojoj živi te zbog integracije svoje obitelji. K tome, služi se i s ruskim. Iako je kao izbornik izuzetno uspješan, bilo je i dosta kritika na njegov račun, pogotovu zato što je reprezentaciji velik broj igrača koji nisu izvorno Švicarci.
– Ne volim govoriti o tome. Ja sam u Švicarsku došao davno i uvijek je bilo teško jer sam stranac, ali tako je svuda. Ako želiš igrati, moraš igrati pet puta bolje od domaćeg igrača. Ako želiš biti trener, moraš biti pet puta bolji trener. To je tako i to je po meni normalno. No jedno su vrijeme stvari bile malo drukčije. Mnogo je zlih ljudi koji od podrijetla prave problem. Ljudi traže više igrača švicarskih korijena, a ja ne želim birati tako, želim birati najbolje.
Ljudi koji prave takve probleme samo su zli. Ako ćemo iskreno, ja sam dulje u Švicarskoj od većine njih – kazao je jednom prilikom Petković. Nakon ovog povijesnog uspjeha Švicarske na Europskom prvenstvu teško da će netko postavljati pitanja zašto igraju igrači kao što su Akanji, Elvedi, Embolo, Rodriquez, Seferović, Shaqiri, Xhaka, Mababu, Mehmedi, Mvogo, Sow ili Gavranović. Jer ti dečki predstavljaju svoju zemlju i na terenu ginu za nju. A očito i za svojeg izbornika. Uostalom, kapetan Granit Xhaka proglašen je najboljim igračem utakmice protiv Francuske i taj trofej poklonio je Petkoviću. – Treneru, ovo je za vas – rekao je Xhaka.
