Iako se u rujnu 2020. godine oprostio od hrvatske reprezentacije, odigravši 106 utakmica i zabivši 15 pogodaka, Ivan Rakitić nije skrivao emocije prema najdražem dresu. I onda je putem medija poslao poruku da bi se, ako ga izbornik Dalić zatreba, opet stavio na raspolaganje. Bio je i poseban HNS-ov gost na utakmici Hrvatske i Rusije, razbuktao je maštu navijača, a potom se javio iz Seville, u kojoj namjerava živjeti i nakon igračke karijere, te rekao sve što mu je na srcu Zadnju utakmicu u dresu Hrvatske tada 31-godišnji Ivan Rakitić odigrao je u listopadu 2019. protiv Walesa.
Potom je propustio zadnju utakmicu kvalifikacija za Euro 2020 u studenome na Rujevici protiv Slovačke. Naravno, nikome u tim trenucima nije moglo pasti na pamet da će cijeli Euro biti pomaknut i biti održan u ljeto 2021., ali i da bi Rakitić mogao propustiti to natjecanje. Istovremeno, u Barceloni mu tih tjedana i mjeseci nisu cvale ruže pa je bilo evidentno da mu se u ljetnim mjesecima 2020. godine spremao odlazak iz katalonskog velikana.
Rastrgan u tom spletu raznih kombinacija, ali i spoznaje da se Euro odgađa za godinu dana, te u želji da se što bolje spremi za nastupe u dresu Seville, Rakitić je ipak prelomio i oprostio se od reprezentacije. Bio je to šok za sve jer je imao status dostojan svog doprinosa reprezentaciji, bio je dokapetan i igrač čija se riječ slušala. Sada je dao intervju Tportalu. Je li vam sada žao što ste donijeli takvu odluku? Poljud vam se lijepo odužio, dobili ste ovacije od kojih ste se sigurno i naježili? Prije svega, prelijepo je bilo ono što sam doživio u Splitu. Žao?
Žao u smislu da bih najradije igrao do 50. godine u najdražem dresu. Jednostavno, bila je to prava odluka zato što je došlo vrijeme da napravim korak dalje i pojavilo se puno mladih i jako kvalitetnih igrača koji su bili spremni uskočiti umjesto nas koji smo se oprostili u posljednje vrijeme. Ova odluka išla je i njima u prilog, jer dobili su prostor. A ja sam jako sretan i ponosan na sve što sam doživio i postigao s reprezentacijom. Zato sam ustvari sretan što je ispalo ovako, na najbolji način. A i sretan sam zbog svega što sam doživio u Splitu, zbog priznanja za sebe, ali i zbog velikog uspjeha ove nove reprezentacije.
Koji je bio pravi razlog vašeg odlaska? Ipak ste imali tek 32 godine dok je Modrić tri godine stariji, pa o odlasku iz reprezentacije nije ni pomišljao. Svatko za sebe mora znati pravo vrijeme. Mislim da tu godine uopće nisu bitne, nego jednostavno situacija, za svakoga drugačija i posebna. Luka je uvjeren da može igrati još dosta godina, tako da svatko za sebe mora osjetiti taj trenutak. I da možda nije bilo tog nesretnog covida i te situacije s odgodom prvenstva, možda se to ne bi ni dogodilo. Ali eto, na kraju je tako ispalo i ja mislim da je tako najbolje za mene. U televizijskom studiju tijekom Eura stručni komentator Robert Prosinečki rekao je da su vas previše lako pustili te da su vas ipak trebali nagovarati, pokušati zadržati.
Pa dobro. Da budemo realni, nitko me nije zvao niti me probao nagovarati. Na kraju, ne bi bilo ni smisla ikoga nagovarati. Jer ponavljam, svatko za sebe mora osjetiti taj pravi trenutak, a ja sam ga tada osjetio. I odlučio tako. Kakav je vaš dogovor s izbornikom Dalićem? Stavili ste mu se na raspolaganje? Da, stavio sam mu se na raspolaganje. Izbornik zna da uvijek može računati na mene. I izbornik i cijela reprezentacija i Hrvatska. Kao što sam mu rekao, meni je najvažniji uspjeh naše reprezentacije. Imamo mlad kadar, fantastičan, pun talenata. Ali ne daj Bože da se nešto dogodi i da me izbornik mora nazvati, on zna da ga ja nikada ne bih odbio u tom smislu. Ali da budem konkretan i da se napokon sve razumije, odnosno da nema više nikakvih dilema, ti dečki koji su odradili kvalifikacije i koji su se borili – oni su zaslužili braniti naše boje na Svjetskom prvenstvu.
A ja imam pravo navijati i biti njihov najveći navijač. Biste li prihvatili i sjediti na klupi Hrvatske? To je neupitno, stvarno. Bitno je samo da izbornik zna – ako me treba, ja sam spreman pomoći. Nije bitno igrao li ja ili ne. Samo je pitanje trebam li mu ili ne. Kad smo skupljali svoja prva iskustva na velikim natjecanjima, svi smo se osjećali važnima. Tako treba biti i ovoj generaciji. A ja vjerujem u ovu generaciju. Znate kako je osvojiti svjetsko srebro, imali ste jako važnu ulogu u Rusiji. Možete li osjetiti koliko je ova momčad spremna za dobar rezultat u Kataru?
Kao prvo, svima treba biti jasno da je još puno vremena i dalek put do Svjetskog prvenstva. Budimo realni, nitko ne zna kakva će biti situacija i gdje će biti igrači. Ne samo naši, nego i ovi iz reprezentacija koje su se plasirale. Imamo vremena za analizu i dobru pripremu, a kada se krene približavati sve, treba imati gotov plan i biti spreman na sve. Treba ići korak po korak, dobro iskoristiti ovo vrijeme, možda još malo forsirati ove mlade igrače, i onda će, uvjeren sam, sve biti dobro. U odnosu na 2018. godinu, reprezentacija je doživjela veliku rekonstrukciju. Strahovali smo od onog što se moglo dogoditi, no sada to izgleda vrlo dobro. Istina. Kad vidim mlade igrače, Gvardiola, Sosu, Majera, to je fantastično…
Pašalić je našao svoje mjesto, Vlašić je spreman. Taj miks novih, mladih snaga i oni iskusnijih zaista je sjajan. Možemo biti ponosni na sve i moramo nastaviti vjerovati u naše mlade igrače, dati im priliku. Nismo znali kako će izgledati ta transformacija, ali sada osjećam da sam i ja napravio pravi korak kako bi mladi igrači dobili još više prostora. Samim time dobivaju još više snage i samopouzdanja. Koga biste izdvojili od mladih igrača? Protiv Sučića nedavno ste igrali u Ligi prvaka. Teško je izdvojiti jednog. Drago mi je vidjeti da se vratio Livaja, ne samo u natjecateljski ritam, već da bude bitan u reprezentaciji. I čim je ušao protiv Rusije, osjetio se njegov doprinos i to koliko toga može donijeti. Luka Sučić nevjerojatno je velik talent i uvjeren sam da je pitanje vremena kada će napraviti taj veliki iskorak iz Salzburga.
A ako već moram izdvojiti jednoga, onda mislim da možemo puno reći o Jošku Gvardiolu. U njemu smo dobili stopera za sljedećih 10, 15 godina. I da budemo realni, iako je već sada u velikom klubu, pitanje je samo kada će završiti u nekom od najvećih. Vidite li nekog od njih u španjolskoj ligi? Evo, pojavila se vijest da bi Real kao Lukinu zamjenu mogao dovesti Lovru Majera. Ne, ne znam ništa o tome, ali tko zna… No Gvardiol bi mogao ići u najveće klubove, Lovro (op.a., Majer) isto tako. Potom Luka Sučić. Ima jako puno igrača koji bi mogli napraviti taj iskorak, mladi su, imaju sve pred sobom. Bitno je samo da idu korak po korak, da si daju vremena, da ne žure, pa da drugi korak ne ide prije prvoga.
To je jako bitno, a ako nastave ovako, završit će u najvećim klubovima u Europi. Nego, vaš boravak u Splitu obilježila je fotografija u Hajdukovu dresu. Kakvi su izgledi da vas Torcida dočeka na Poljudu? Svi znate koliko je mojih bliskih ljudi u Splitu, počevši od vjenčanog kuma. A on je veliki hajdukovac, tako da je sasvim jasno koliko pratim sve što se događa u Hajduku. Također imam puno prijatelja koji su trenirali i igrali u Hajduku i jako sam se razveselio kada sam dobio dres. Ali hoću li ga ikad obući u karijeri, nikad se ne zna. Ovaj poklon sigurno će imati posebno mjesto u mom domu. Sada ste već drugu sezonu u Sevilli. Imate li kakvih kontakata s bivšim suigračima iz Barcelone? Na trenersku klupu sjeo je Xavi, s kojim ste dijelili svlačionicu, a imate i istog menadžera. Uspio je nagovoriti Danija Alvesa na povratak. Što ako vas nazove?
Pa sjest ćemo, popiti kavu i razgovarati. Ali o drugim stvarima. Teško da ću otići bilo kamo iz Seville. Došao sam ovdje gdje sam htio u trenutku u kojem mi je trebao taj korak, tako da ne razmišljam ni o čemu drugome. Ali čestitam predsjedniku Barcelone na tome što je uspio dovesti Xavija jer je on nevjerojatan obožavatelj nogometa, sve prati, sve pazi. I uvjeren sam da će to biti lijepo, ne samo za Barcelonu, nego za sve nas koji pratimo i volimo nogomet. Bit će jako zanimljivo gledati kako će krenuti, ali već po prvom potezu, vraćanju Danija Alvesa, za Barcelonu bi sigurno trebalo sve krenuti puno bolje nego posljednjih mjeseci, a to je dobro i za španjolski ligaški nogomet općenito. Javna je tajna to da bi se Mario Mandžukić uskoro mogao pojaviti u Dalićevu stožeru. Vidite li vi sebe na nekoj sličnoj funkciji kada okončate karijeru?
‘Budimo realni, nisam previše razmišljao o tom trenerskom poslu. Ali jesam, počeo sam se polako pripremati za karijeru nakon karijere igrača. Radim, studiram i pripremam se s Uefom na različite načine, pripremam se i za sportski menadžment sljedeće godine, a koji traje devet mjeseci. Polako učim, pratim puno stvari i želim, kada dođe taj dan, biti siguran što bih trebao raditi, a ne da mi se dogodi, kada se riješim kopački, da ne znam što ću. Dakle počeo sam sa studiranjem, puno radim s Uefom i ponosan sam zbog toga’, zaključio je Ivan Rakitić, otkrivši da s nogometnih terena ipak neće otići za nekoliko mjeseci i u ljeto 2023., već namjerava igrati još barem tri godine, odnosno koliko ga tijelo i glava budu pratili.
