Razgovarali smo s biciklistom Ivom Sučićem.
Recite nam nešto o sebi.
“Trenutno sam student prve godine medicine na Medicinskom fakultetu u Banja Luci. U sport sam ušao, vjerojatno kao i sva ostala djeca, trenirajući nogomet. Nakon toga sam promijenio nekoliko momčadskih sportova, da bih se pronašao najprije u skijanju, vozeći utrke za Skijaški klub Livno, a potom i u biciklizmu koji mi je polako prerastao primarni sport.”
Kako ste se odlučili za biciklizam?
“Pridružio sam se roditeljima koji su se također rekreativno bavili tim sportom i bez čije podrške ne bih mogao postići ništa, na čemu im moram biti zahvalan. Nakon određenog perioda rekreativnog pedaliranja nas je nekoliko entuzijasta odlučilo osnovati biciklistički klub po uzoru na sve više takvih klubova koji su se osnivali diljem regije. Tri godine sam vozio utrke za taj klub i radio u svojstvu popularizacije kluba i biciklizma u Livnu sudjelovanjem, a i gotovo samostalnom organizacijom pojedinih biciklističkih događaja u tom gradu.”
Kako te išla Vaša karijera nakon Livna?
“Krajem 2013. godine oblačim dres Biciklističkog kluba Mostar, gdje su mi predsjednik Toni Zorić i trener Dragan Bošnjak ukazali povjerenje i priključili me novoosnovanom BKM Pro Teamu, koji je zapravo bio skup ambicioznih biciklista koji su imali želju pokazati se u najboljem svjetlu i postići što je moguće bolje rezultate. Naporne zimske pripreme su za mene urodile plodom u proljeće 2014. i nastupio sam u dresu reprezentacije Bosne i Hercegovine na Kupu Nacija, gdje su se najbolji juniori iz 24 države svijeta nadmetali u trodnevnoj utrci koja se održavala na brdima Istre. Tada sam iz razgovora sa drugim vršnjacima, a i uvidom u rezultate shvatio da nažalost u BiH nemamo uvjete za kvalitetnu kondicijsku pripremu biciklista za ovako jake utrke. U prvi red stavljam nemar školskih ustanova koje nisu uzimale u obzir to što sportaši čitav vikend borave na natjecanjima pa ponekad ne dođu spremni na ispite, a nadalje i nedostatak novca za organizaciju trening kampova, putovanja na utrke i slične probleme koji prate puno popularnije sportove od biciklizma, za koji se mora priznati da već godinama ne izlazi iz povoja na našim prostorima.”
Kako su te okolnost utjecale na Vas?
“Nastavak te sezone sam odradio također u natjecateljskom ritmu, kao i do tada, ali na kraju sezone sam morao stati na loptu i odlučiti u kojem ću pravcu usmjeriti svoj život, budući da sam tada bio završni razred Medicinske škole. Mišljenja sam da u biciklizmu omjer uloženo-dobiveno nije pravedan. Odgovorno tvrdim da je biciklizam najteži sport na svijetu, a samim tim i treninzi. Potrebno je puno, a često i previše odricanja da bi se ostvario vrhunski rezultat u tom sportu. Čitajući intervjue profesionalnih biciklista na razmišljanje me je potaklo to što ih većina, na upit hoće li svojoj djeci preporučiti profesionalno bavljenje biciklizmom daje negativan odgovor. Sve što sam naveo je prevagnulo u mojoj odluci da upišem fakultet i nastavim sa školovanjem koje bi sigurno bilo zapostavljeno nastavkom biciklističke karijere.”
Kada ste postali sudac?
“Unatoč tome što je bilo razgovora sa određenim klubovima iz Hrvatske po pitanju nastavka bavljenja biciklizmom u natjecateljskom smislu, moja je odluka bila takva da postanem biciklistički sudac, i u periodu koji je preda mnom želim napredovati što je više moguće u tom dijelu biciklizma. Predavač na oba polaganja za zvanje suca (cesta i MTB) je bio Bruno Valčić, glavni sudac Tour de France-a sljedeće sezone, tako da sam uvjeren da sam zajedno sa kolegama dobio najbolje moguće znanje o sudačkom poslu. U međuvremenu mostarski klub mijenjam za Timun iz Splita, gdje me je pozvao predsjednik kluba i prijatelj Ivan Marin. Pravila su međutim odredila da pored sudačke licence ne mogu imati i natjecateljsku, tako da sam sezonu prije odlaska na fakultet odradio vozeći odgovarajuće utrke pod rekreativnom licencom.”
Kako je biti biciklistički sudac?
“Moram priznati da je jako zanimljivo, ali i teško, doći na utrku i stati sa druge strane stola za prijave, među sucima, umjesto među onima koji su u sportskoj opremi i spremni za start. Ipak, osjećam da je na meni velika odgovornost za vrijeme suđenja utrke pošto znam kako je kada te sudac odlukom, najčešće nenamjerno, ošteti za vrijeme utrke.”
Kakvi su uvjeti u Livnu?
“Smatram da nije dobro novac koji se dobiva od države i sličnih izvora trošiti neplanski. Nadalje, mišljenja sam da klub ima perspektivnih vozača koji bi mogli daleko dogurati ako im matični klub bude dobra odskočna daska i financira opremu, treninge, putovanja i slično. Rezultat lošeg rada samog vrha kluba pronalazimo u usporedbi broja aktivnih natjecatelja danas i prije dvije godine. Krajnje je vrijeme da se izabere novo vodstvo sa ambicioznim i školovanim ljudima koji će BK Livno vratiti na pravi put i nadam se da će ovaj sportski kolektiv prijeći preko čimbenika koje livanjske bicikliste ne drže na okupu. Želim tom klubu svu sreću.”
Kakva je kvaliteta biciklizma na ovim prostorima?
“Nije sve tako crno u biciklizmu na ovim prostorima. Treba naglasiti da ima mnogo perspektivnih vozača kojima samo treba dati uvjete, a pod tim podrazumijevam osiguravanje financijske stabilnosti da nikada ne dođe pod znak pitanja odlazak na jaku utrku i osiguravanje stručne pomoći u treninzima, prehrani i ostalim aspektima ovog sporta.”
Koja Vam je najdraža utrka?
“Meni najdraža utrka nije niti najjača niti najteža koju sam vozio. To bi bio „Uspon do zvijezda“ koji se vozi iz centra Žrnovnice do zvjezdarnice na Mosoru, vjerojatno zato što je to bila moja prva uphill utrka koju sam vozio, a samim tim i otkrio svoj afinitet prema brdu kad su u pitanju biciklističke utrke. Ove godine, nakon tri uzastopne zaredom, nažalost nisam imao to zadovoljstvo da sudjelujem zbog zdravstvenih tegoba, ali dogodine planiram nastaviti tu svoju malu tradiciju.”
Koja je najbolja strana bavljenja biciklizmom?
“Meni je najpozitivnija strana bavljenja biciklizmom, ali i ostalim sportovima, sklapanje novih prijateljstava, od kojih su neka izuzetno jaka. To je nešto što svakom sportu daje posebnu čar i daje motiv više za odlazak na utrku kad znaš da ćeš sresti prijatelje koje imaš priliku viđati samo na takvim događajima.”
Čime se trenutno bavite?
“Danas sam student medicine na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci. U biciklizmu sam B sudac pri HBS-u. Nisam zaboravio ni svoju drugu sportsku ljubav – skijanje. Trenutno sam učitelj skijanja drugog stupnja, gdje također imam ambicije napredovati na još više stupnjeve. Pored ta dva sporta, volim nastupati na polumaratonima i duatlonima, koji mi svaki na svoj način uvijek iznova predstavljaju izazove doći do cilja. Osim učenjem i sportom, bavim se i sviranjem gitare. Završio sam Osnovnu glazbenu školu, instrument gitara, a prije godinu dana priključio sam se bendu Čuvari Vremena. Također volontiram pišući članke za časopis XY asocijacije. Mlađima od sebe poručujem da se u svakom slučaju bave nekim sportom, bilo rekreativno ili natjecateljski, a onda kada dođe vrijeme za to, da sami biraju svoj put i da se nikada ne zadovoljavaju nečim prosječnim.”
sport-hr.com
Post Ivo Sučić: “Biciklizam je na našim prostorima u povojima” je prvi puta viđen na Relax Portal.