FOTO Igor Kralj/PIXSELL
Zlatko Dalić definitivno je najveći ikad. Ako laže koza, ne laže rog, imaju običaj reći stariji ljudi kod nas.
Iz ostvarenog uspjeha s hrvatskom nogometnom reprezentacijom proizilazi i zaključak da je Dalić najveći ikad. Jednostavno, uspio je ‘upravčit’ niz igrača iznimne kvalitete u pravom smjeru.
Uspio je one kojima se u najvećim klubovima dive milijuni navijača diljem svijeta motivirati da naprave nešto posebno. A ulazak u finale Svjetskog prvenstva u nogometu poseban je povijesni dan, uz bok najvećim povijesnim datumima Hrvata.
Ono što je ovaj skromni Livnjak sinoć izjavio potvrda je o kolikoj ljudskoj veličini se radi.
Naime, trenutak nakon utakmice, u izjavi HRT-u, Dalić je rekao da zahvaljuje hrvatskim navijačima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i svijetu. Tri riječi ‘viška’ u izjavi izbornika kojima je sve pokazao i dokazao.
Iako svi znaju da Hrvati u BiH navijaju za Hrvatsku, neki to kao da izbjegavaju spomenuti.
Primjerice, u 630 minuta koliko je, bez sudačkih dodataka, u ovih 6 utakmica žario i palio preko malih ekrana, Drago Ćosić nijednom nije spomenuo navijače iz BiH. A oni postoje, navijaju, tu su… Nisu neki imaginarni svijet i svakako nisu tu i ne navijaju zato da bi ih se spomenulo. Ipak, zašto ne spomenuti?
Zašto ne spomenuti sve one ljude koji u minimalno tridesetak općina, gradova i mjesta u BiH bodre Hrvatsku? Zašto pričati o ovoj reprezentaciji kao o ‘reprezentaciji od 4.2 milijuna stanovnika’ kad je ona više od tog! Kad za nju navija 10-ak milijuna Hrvata rasutih po svijetu. Neki od tih Hrvata nisu nikada imali nikakve veze s Hrvatskom ali ipak navijaju. I to im pravo nitko ne oduzima, ali im ne treba ni značaj tog navijanja oduzimati.
Čemu nepotreban kompleks da se umanji broj navijača nacionalne vrste? Ako već navijamo, a jesmo – i hoćemo, zašto je to teško spomenuti u moru i moru tekstova, vijesti, vijestica koje su se izvrtile na ovom Mundijalu?
Naravno da nije problem i da nije teško, jednako kao što nije teško ni doći do finala SP! Samo, jedan čovjek nas je uvjerio i u jedno i drugo. Iako je mnogo drugih moglo.
Hrvatima u BiH ne treba pažnja ili skidanje šešira i naklon zbog navijanja za Hrvatsku. Nije nas nitko zvao da to činimo i nitko nam ne treba posebno zahvaljivati. Ipak, ako se to učini ‘krađom’ javnog prostora od nekoliko sekundi, neće propasti svijet.
Nema potrebe umanjivati značaj navijača iz Valpova i veličati one u Vitezu ili umanjiti značaj iločkih da bi se veličali bugojanski navijači.
I sinoć i svih zadnjih utakmica svih ovih prvenstava u zadnjih dvadesetak godina ističe se ponos navijača u Hrvatskoj kroz fraze poput one kako se slavi od ‘Prevlake do Dubrovnika’.
Netko je primjetio, a svi to znaju, samo su vjerojatno u trenutku euforije nesmotreni pa ne kažu. Kao što su domovina i država dva slična ali različita pojma, tako su i navijači reprezentacije iz Hrvatske i navijači hrvatske reprezentacije dva slična ali različita pojma.
To je zlatni Zlatko primjetio i hvala mu na tome.