Kada spominjemo hrvatsku reprezentaciju znamo da je nekoliko igrača rođenih u Livnu ili porijeklom iz Livna nosilo dres iste: Niko i Robert Kovač, Davor Šuker, Niko Čeko, Romić, Milić.
Kada postavimo pitanje: a koliko je Livno dalo izbornika na klupama reprezentacije, onda mislimo da je odgovor još lakši.
Niko Kovač je bio hrvatski izbornik i on je reprezentaciju vodio na SP u Brazilu. O Zlatku Daliću isto tako znamo sve, odnosno da je po rezultatu najuspješniji hrvatski izbornik svih vremena, osvojivši srebro na zadnjem SP u Rusiji.
Tema ove priče je jedan manje poznat čovjek, a koji je isto rođen u Livnu, a dogurao je do izbornika jedne reprezentacije. A to je Antun “Toni” Pogačnik rođen u Livnu 6. siječnja 1913. godine, a preminuo na Baliju (Indonezija) 21. svibnja 1978.)
Karijeru započeo kao 18-godišnjak u sarajevskom SAŠK-u 1931. godine 1934. prelazi u Građanski u Zagrebu, a klupsku karijeru završava također u Zagrebu nastupavši od 1938. do 1941. za Concordiju.
Za jugoslavensku reprezentaciju odigrao je dvije utakmice 1937. godine protiv Turske (3:1) i protiv Rumunjske (2:1), obje u Beogradu, a za hrvatsku reprezentaciju (NDH) odigrao je samo jednu utakmicu, protiv Njemačke u Beču 15. lipnja 1941. godine (1:5).
Nakon igračke karijere bio je trener klubova NK Metalac Zagreb, FK Partizan Beograd i Grasshopper klub Zürich. Na Olimpijskim igrama 1952. godine bio je član stručnog stožera jugoslavenske reprezentacije, koja je osvojila srebrenu medalju.
Nedugo nakon toga seli u Indoneziju, gdje je bio izbornik indonezijske nogometne reprezentacije u njezinom najuspješnijem razdoblju. On je jedini izbornik koji je indonezijsku reprezentaciju odveo na Olimpijske igre.
Bilo je to u Melbourneu 1956. godine gdje indonezijska reprezentacija bilježi i svoj najveći uspjeh, kada su u četvrtfinalu odigrali neriješeno 0:0 s reprezentacijom SSSR-a koja je u ponovljenom susretu ipak slavila 4:0 i na kraju osvojila zlatnu olimpijsku medalju predvođena nogometnim velikanom Lavom Jašinom.
U sklopu europske pripremne turneje za ove Olimpijske igre Pogačnik je odigrao s indonezijsku reprezentacijom i utakmicu protiv Hrvatske u Zagrebu. Bila je to jedina međunarodna utakmica koju je hrvatska reprezentacija odigrala u vrijeme dok je bila sastavni dio Jugoslavije.
“Krivac” za ovu utakmicu je bio upravo Pogačnik, izbornik reprezentacije Indonezije i predsjednik Sukarno, bliski Titov prijatelj i jedan od lidera Pokreta nesvrstanih i veliki zaljubljenik u nogomet, a imao je veliko povjerenje u Pogačnika.
Reprezentacija Indonezije je dogovorila prijateljsku utakmicu sa reprezentacijom Jugoslavije u Beogradu 09. rujna 1956. godine, a da bi im se dugačko putovanje isplatilo tražili su još jednog protivnika. Kako kao nesvrstani nisu bili poželjni ni istoku ni zapadu pojavila se ideja da se suprotstavi jedna od republičkih selekcija unutar SFRJ.
Vlasti u Beogradu predložile su da to bude reprezentacija BiH, ali se tome suprotstavio Pogačnik, autoritet kojemu su se Indonežani divili postavivši se ultimativno “Ili ćemo igrati u Zagrebu protiv Hrvatske ili idemo kući”.
Kako tada nije bilo usputno stati na žulj autoritativnom Sukarnu, vlasti u Beogradu su procijenile kako je manje zlo dati Hrvatima reprezentaciju, makar na jedan dan, nego povrijediti uglednog državnika.
Pošto su za reprezentaciju Jugoslavije igrali Vladimir Beara, Bruno Belin, Ivica Horvat, Tomislav Crnković, Bernard Vukas i Branko Zebec, za reprezentaciju Hrvatske su igrali igrači iz hrvatskih klubova.
Dana 12.09.1956. godine u Zagrebu su zaigrali Ante Vulić (Hajduk), Svemir Delić (Zagreb,) Ante Vidošević (Zagreb,) Stane Krstulović (Hajduk), Vlado Klaić (Zagreb), Ante Žanetić (Hajduk), Sulejman Rebac (Hajduk), Željko Matuš (Dinamo), Dražan Jerković (Dinamo), Ivan Masle (Rijeka,) Jole Vidošević (Hajduk) i kao kapetan Aleksandar Benko (Dinamo).
Reprezentaciju je vodila trojka Bruno Knežević, Leo Lemešić i Franjo Wölfl. Utakmicu je pobijedila reprezentacija Hrvatske rezultatom 5:2. A strijelci su bili Matuš ,Krstulović, Rebac (2) i Benko. Koliko je bila jaka cenzura prema toj utakmici najbolje govori činjenica da ne postoji niti jedna fotografija te reprezentacije.
Marijan Dalić
