Mariana Dražić proteklih mjeseci privlači pozornost šire javnosti zbog činjenice da je otvoreno iskazala nezadovoljstvo jer je vodstvo hrvatske teniske reprezentacije ne poziva, iako je prošle godine igrala deset finala i osvojila pet turnira. Stoga smo odlučili porazgovarati s jednom od najperspektivnijih hrvatskih tenisačica, ali i jednom od najljepših sportašica na ovim prostorima, piše Večernji list BiH.
Napredak u komunikaciji Sportske pak gene lijepa Mariana može zahvaliti svom ocu Darku, rođenom Novotravničaninu, legendarnom kapetanu Hajduka i rekorderu po broju nastupa u njemačkoj Fortuni Dusseldorf. U uvodu razgovora Mariana nam kaže da velikih promjena u odnosu reprezentacije prema njoj nema. – Ali, evo, ovog tjedna dobila sam poziv da sudjelujem na HEP-ovu pozivnom HTS-ovu turniru u organizaciji Gorana Ivaniševića, Ive Majoli i izbornika Vedrana Martića pa hajdemo reći da ima nekog napretka u komunikaciji – priča nam Mariana.
S obzirom na očev rodni Novi Travnik, mogla je igrati i za BiH. Međutim, i tu ju je dočekalo neugodno iskustvo. – Nažalost, slična je situacija kao i u Hrvatskoj. Treneri bliski ljudima u Savezu guraju neafirmirane juniorke – otvoreno govori Mariana. Pitamo je i kako je otkrila svoju ljubav prema tenisu i koliko je tu pomogao otac, nogometna legenda. – Poslije igračke karijere otac se opredijelio za trenerske vode i Fifin je PRO licencirani trener dugi niz godina.
Ja sam tenis počela igrati iz, možemo reći, ljubomore prema starijoj sestri Antoniji koja je sada teniska sutkinja, a za sve je “kriv” moj djed koji me odveo na prvi sat tenisa. Otac Darko pak od moje 10. godine sa mnom radi raznorazne kondicijske treninge, tako da sam sretna što sam imala i još uvijek imam osobu koja mi je bliska i koja mi pomaže – priča nam Mariana. Ima 25 godina, praktički još desetljeće može igrati na vrhunskoj razini, pa je pitamo kakva su očekivanja od budućnosti i postoji li neka strategija za trasiranje puta prema svjetskom vrhu.
– Pa jako lijepo ste to rekli i slažem se s vama jer uvijek te godine u tenisu postavljaju se kao neka granica. Uvijek imam stav da je u tenisu važnije dulje trajati nego prerano uspjeti i onda se zasititi igranja. Nadam se da ću u skoroj budućnosti nastupiti u igri parova na nekom od Grand Slamova. Čarobnog štapića nema. Tu su rad, odricanje, motivacija… ali, naravno, ako u ranoj dobi imate potporu saveza ili sponzora, onda je puno lakši put jer se lakše dolazi do poena kada svaki tjedan možete letjeti na razne destinacije gdje je konkurencija slabija – naglašava Mariana. Govori nam i kako je korona utjecala na nju u prethodnom vremenu kada je cijeli sportski svijet bio na prisilnom odmoru. U koroni pravila torte – Na mene je dosta pozitivno utjecala. Bila sam više kod kuće, a inače budem po tjedan-dva maksimalno kada je sezona između turnira. Pekla sam razne kolače, torte (smijeh).
A imala sam dozvolu od Olimpijskog saveza i Civilne zaštite da mogu trenirati sat vremena vani, a i radila sam malo vise na kondicijskoj pripremi kod kuće, a poslije, kada su mjere popustile, i vani – kaže nam Mariana. Njezina baka do smrti je živjela u Novom Travniku i išli su u taj bh. grad kad god bi ocu profesionalne obveze dopuštale. Kaže i kako najviše pamti bakinu domaću juhu koja joj je i dandanas neizostavna na jelovniku. Što se teniskih uzora tiče, Federer je za nju najveći, a voli i Novaka Đokovića zbog njegove srčanosti na terenu. Kao mala voljela je gledati Kim Clijsters, Kuznetsovu i Anu Ivanović zbog stila igre koji je sličan njihovom.
S njom smo i prokomentirali mišljenje mnogih da je ona jedna od najljepših sportašica i puno šire od Hrvatske i BiH, ali i neugodna iskustva o kojima je prije govorila kada je jednoj tenisačici otvoreno morala reći da joj se prestane upucavati i dodirivati je. – Uvijek se nađu neki komentatori koji mi kažu da je bolje uhvatiti se modelinga, a ne tenisa, nakon poraza i kada mi ne ide, ali ja sam za to da svatko tko može, iskoristi oboje.
Neugodnih iskustava nerado se prisjećam, ali da, ima dosta cura na turniru koje vole isti spol. Sreća, nakon što sam upozorila na te neugodnosti, više nemam problema – kaže nam Mariana. Za kraj smo je zatražili da pošalje poruku sportašicama i sportašima. – Radite marljivo, slijedite svoje snove i ciljeve, vjerujte u sebe i onda kada nitko drugi ne vjeruje jer sve što trebate imate u sebi – zaključila je tenisačica koja je i dio UN-ove organizacije i programa World Food. Prikupila je više od 14 tisuća obroka za gladnu djecu diljem svijeta.
www.vecernji.ba
